Gotovo sest desetljeca nakon objavljivanja prve zbirke poezije Tomasa Transtromera, a povodom obiljezavanja njegovog osamdesetog roA endana (2011.), ovaj naslov donosi njegov cjelokupan poetski opus kao i zbirku kratkih autobiografskih zapisa. Nekada je svaka nova Transtromerova zbirka od kriticara dobivala blagonaklono neodreA enu reakciju, osim nejasnih prigovora u 60-ima kada mu je receno da mu poezija ne uspijeva biti politicki angazirana. Na to je sam pjesnik obicno odvracao da njegove pjesme egzistiraju kao dio "e;vece slike"e;, one koja ukljucuje svijest o mijenjanju politickih i drustvenih pitanja. Popularnost njegovih pjesama pripisuje se kombinaciji "e;jednostavne prirodnosti"e; i "e;necega tajnovitog"e;, a onda i obecanju da ce nam se ta "e;tajna razotkriti"e;. Njegove zbirke prevedene su na preko 60 jezika, premda se nikako ne moze reci da su njegove pjesme jednostavne za prevoA enje odnosno da se prevode "e;same od sebe"e;. Velikom broju prijevoda doprinio je nacin na koji se koristi svedskim jezikom: jezik Transtromerove poezije privlacan je zahvaljujuci svojoj konciznosti, a ujedno i nezahtjevnosti. No, to za njega nisu ogranicenja, jer se, prema Borgesovim rijecima, "e;prava"e; poezija zbiva kad se tekst i citatelj susretnu.

Pri prvom citanju ostajemo zateceni, u soku zbog prepoznavanja pjesnickih slika, sto je zasigurno osvajalo citatelje i pjesme prenosilo preko svih barijera koje bi jezik inace stvarao.